Hurgada je tipičan arapski grad na istoku Egipta, smješten između Crvenog mora i zapadne Sahare. Poput još nekih Egipatskih gradova Hurgada je ranih '80-tih godina prošlog stoljeća doživjela turistički bum. Od tada se neprestano grade novi hotelski kompleksi, odmarališta i ljetovališta uz obale Crvenog mora.
Mi smo bazu imali u hotelu El Palacio Sunny Days udaljenom nekih 8 kilometara od aerodroma i oko 3 kilometra od središta grada. Hotel s preko 800 soba, 3 restorana, mnoštvom barova, bazena, neobičnim plažama i nevjerojatno uljudnim osobljem izgrađen je prije 8 godina.
Nakon kratkog odmora i pokušaja da se rashladimo u moru temperature oko 28 stupnjeva, turistički vodiči iz Hrvatske i Slovenije koji preko turističke sezone žive i rade u Hurgadi, svim novopridošlim turistima na zajedničkom sastanku ponovili su korisne informacije za sigurniji i ugodniji boravak u Egiptu. Najvažnije od svega je da voda iz vodovoda nije za piće. Radi toga sastavni dio dnevne ''opreme za preživljavanje'' predstavljaju boce s vodom koje se po hotelu besplatno dijele na par mjesta. Samim time vaša prva i zadnja dnevna akcija je opremanje sobe potrebnim brojem boca vode za piće.
Jednodnevni izlet autobusom u Luxor i Karnak, izlet brodom na pješčane plaže otoka Giftun i ronjenje okolnim koraljnim more, izlet u Kairo i jednodnevni safari u Saharu dodatni je sadržaj koji se nudi turistima i za što se dodatno plaća. Većina je izabrala tri od četiri izleta koji vrijede svakog plaćenog eura i koji vam, kasnije će se pokazati, iscrpe i zadnji atom snage. Ako imate novca i spremni ste na ''aktivni odmor'' preporučamo vam sva četiri. Mi smo izabrali tri, dok za četvrti najteži, izlet u Kairo udaljen sedam sati vožnje autobusom, nismo imali volje. Nažalost.
Najzanimljiviji izlet, posjetu Dolini kraljeva, Karnaku i Luxoru započeli smo drugog dana boravka u Egiptu skoro četverosatnom vožnjom pustinjom do doline Nila. Vožnju nastavljamo južno uz rijeku nevjerojatnim krajolikom prošaranim selima i naseljima uz cestu iza kojih se pružaju nepregledna obradiva polja zasijana i navodnjavana iz mnoštva kanala kojima voda dolazi iz Nila.
Potpuni kontrast od turističkim kompleksa i hotela predstavlja ovaj ruralni Egipat gdje ljudi žive skoro kao i prije par stotina godina. Kuće od cigle i blata, prašnjave, male uličice, oronuli zidovi i na skoro svakom koraku magarci koji su ovdje glavno prijevozno sredstvo. Jedino što vas donekle vraća u stvarnost su policijski kontrolni punktovi na ulazu u svako selo i gradić. Posjetu Dolina kraljeva koja je u stvari neprivlačna i pakleno vruća pustinjska klisura okružena strmim stjenovitim brdima na zapadnoj obali Nila, nismo mogli fotografirati.
Sveukupno 62 grobnice otkrivene su do današnjeg dana. U grobnice se ulazi kroz jedan jedini ulaz, a manji dio puta turisti se prevoze električnim vlakovima. Svaka od njih, locirana duboko pod zemljom, napravljena je kako bi nalikovala podzemnom svijetu pa stoga posjeduje silazni hodnik koji vodi do pretkomore, odnosno predvorja, a ono je povezano s pogrebnom odajom.
Veličanstveni hram kraljice Hatshepsut, jedine žene faraona, gledano od Doline kraljeva nalazi se ''odmah tu iza brda''. Ovdje je fotografiranje dopušteno te smo pošteno nadoknadili posljednju zabranu. Na izlazu iz turističkog kompleksa nalazi se bazar kuda svi turisti izlazeći moraju proći i gdje vas zaskoči po dvadesetak prodavača nudeći svakojake suvenire na prilično agresivan način. Zahvaljujući vodičima i brzim nogama dokopali smo se klimatiziranog autobusa kojim smo nakon toga posjetili dvije tvornice i ujedno prodavaonice alabastera i papirusa u gradu Luxoru. Mnogi od nas su trgovali kupujući poklone i cjenkajući se za nižu cijenu.
Nakon vožnje Nilom i obilnog ručka u restoranu na obalama ove 5.588 km duge rijeke, uslijedila je posjeta kompleksu hramova smještenim na istočnoj obali rijeke Nil u samom gradu Luxoru sagrađenim 1400. pne. Već na kraju snaga, punog stomaka i s temperaturom zraka u hladu od nekih 43, bez značajnijih gubitaka (izuzev jednoga šešira kojega je vjetar odnio u jezero) uspješno smo ''odradili'' i ovu turističku akciju. U kasnim poslijepodnevnim satima autobus umornih turista krenuo je istim putem pored Nila natrag u bazu.
Izlet brodom na pješčane plaže otoka Giftun i ronjenje kristalno bistrim koraljnim morem ispred obala Hurgade sadržaj je trećeg dana boravka u Egiptu.
***
Osoblje hotela od prvog do zadnjeg su muškarci. Počevši od recepcionara, preko konobara, čistača, iznajmljivača ručnika, uređivača plaža, animatora, zabavljača, pjevača, lovca na muhe … svi do jednoga su muškarci. I vjerovali ili ne, svi su nasmijani, spremni na šalu i zafrkanciju. Ovo dobiva na važnosti s obzirom da rade u, za nas, nevjerojatnim temperaturnim uvjetima dok s njih doslovno curi znoj (nosači kofera, sobari, radnici na plaži). Ništa manje veseli nisu ni konobari koji se moraju nositi sa svakakvih prohtjevima mušičavih Rusa, starih gunđala iz Poljske, Nagorni Karabahha i tko zna odakle ne.
***
Cestovni promet u Egiptu je priča za sebe. Nekih posebnih znakova po prometnicama, osim ograničenja brzine i putokaza, nema. Svi voze kako je najbolje za njih i gledaju samo na svoju sigurnost. Kažu kako će tada i onaj drugi postupiti tako. Svako malo trube, ali bez nervoze, gestikuliranja, ili ne daj Bože dovikivanja.
Često smo imali osjećaj kako bi u pojedinim situacijama da se dogode na našim prometnicama bili svjedocima masovne ulične tučnjave. Njima sirena služi upravo za ono za što je i napravljena. Da upozori drugog sudionika u prometu da kraj njega prolazi drugo vozilo, da se ne prestrojava, da pretječe, da skreće … Taxi prijevoz je relativno jeftin i kao kod svega ostalog sa vozačima se možete cjenkati.
***
Za sedam dana koliko smo bili u Hurgadi ni jednome sigurnosnom incidentu, krađi, bilo kojem obliku neugodnosti nismo svjedočili. Podozrivi kakvi jesmo i navikli na ''poštenje'' naše sredine, putovnice, novac i vrjednije stvari pohranili smo u sef. Ali nakon par dana stekli smo dojam kako je poštenje djelatnika hotela na zavidnom nivou, a stopa kriminala, među osobljem doslovno da i ne postoji. Prema tvrdnjama ''lokalaca'' sigurnosna je situacija i u gradu na zavidnom nivou.
Da sve bure u redu brine se veliki broj policajaca strateški raspoređenih na bezbroj police check pointa po gradu. U unutrašnjosti Egipta, oko turističkih odredišta i duž Nila sigurnost je na još većem stupnju, a stekli smo i dojam kako je među narodom prisutan strah od ''narodne milicije'' koji se u nas izgubio davnih godina.
***
Još uvijek nedovršeni putopis o ljetovanju u Egiptu početkom 8. mjeseca 2010. godine. Pola godine prije revolucije i svrgavanja Mubaraka.
0 komentari:
Objavi komentar